žnjoletov internet dnevnik

Blog

petak, lipanj 17, 2011

i tako, dani prolaze, a ja i dalje prdim tu pred računalom. a da se usput požalim, i smrdi ko da imam spalionicu jakuševac naguranu u dupe. i dalje nitko ne želi plaćati moje vrhunske radne sposobnosti, tako da one trunu polako. hm, možda to one smrde dok prdim. toliko su istrunule da bi sada mogao ubiti nekoga tim biokemijskim oružjem. no dobro, moram priznati kako mi je zaista jako, jako dosadno tu, pred računalom. i stoga, izražavam revoltiranost prema svemu tome pišući novi članak na ovome blogu. tjeeote, žalim se sam sebi i nepoznatim ljudima. tja, možda je tako i najbolje.

jučer sam uspio napraviti nešto što je valjda malo kome uspjelo poći za rukom. uspio sam dvije potpuno nepovezane osobe i to potpuno različitim akcijama, navesti na to da ne žele razgovarati samnom. nije da sam baš sretan zbog toga, ali ako išta, ostaje mi utjeha da je to valjda malo kome uspjelo poći za rukom, tako da imam barem nešto što bi me moglo utješiti. uvijek treba znati naći nešto pozitivno u nečemu, ma koliko god se to činilo crnim. a valjda isto vrijedi i u slučajuevima kada je situacija obrnuta. uvijek treba znati naći nešto negativno u nečemu, ma koliko god se to činilo super.

razmišljam kako bi to izgledalo kada bi nastavio piti. neznam. nisam već dobrih osam mjeseci. nekidan sam se pokušao sjetiti kakvog je okusa piva. kada sam se sjetio, malo mi je bilo muka. nisam mislio da će se tako nešto ikada dogoditi. da, čini se kako ne bi baš bilo super nastaviti tamo gdje sam stao prije tih osam mjeseci.

da bi sačuvao svoje mentalno zdravlje, trebalo ga je prestati biti briga. uspio je. i imao je svoje mentalno zdravlje. ali tada ga više uopće nije bilo briga.

jakoslab @ 11:49 |

Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

petak, veljača 18, 2011

članak o deemu

dragi, oh najdraži dnevniče. evo, sada nisam toliko u lošem raspoloženju i odlučio sam napisati novi članak. zanimljivo. ali što to znači? možda znači da danas za promjenu samo jako mnogo visim po računalu. evo, vidi me. objesio sam se i sad se ne mogu spustiti s njega. računala, jel. previše sam doma danas i malo se čudno osjećam zbog toga. no dobro.

malo vježbam gradnju istinitosnog stabla u iskaznoj logici, pošto sam odlučio početi davati instrukcije iz logike. tako da se sad ovim putem i reklamiram, mig, mig. no opet, tko bi želio da mu/joj instrukcije iz logike daje netko tko na svome blogu piše o sranju, opijanju i seksu? eto, ja ne bih, tako da mi je ova reklama vjerojatno u potpunosti beskorisna.

no dobro. da skrenem s jedne teme na jednu drugu temu. a koja se ne tiče valentinova, jer je ono već miljama iza nas. tiče se toga da sam nekidan prije par mjeseci u gradu vidio neku ženu. vau, vidio sam ženu, reći ćete. ali ta žena je u svojoj ruci držala vrećicu iz dm-a, a na kojoj je pisala sljedeća poruka: "tu sam čovjek, tu kupujem". e sad, netko bi rekao - vidiš, tamo sam čovjek, pa ću tamo kupovati. kao da se pretvoriš u majmuna kad uđeš u bipu ili kozmo ili koju drugu sličnu pizdu materinu. a osim toga, da nisam čovjek, ne bih mogao kupovati tamo, jer ne bih mogao zaraditi novce, pošto mi ljudotine u tom slučaju ne bi dale da igdje radim. mislim, ko da mi i ovako daju da igdje radim, kad smo već kod toga. glupe ljudotine. uglavnom, ako niste ljudi, nemojte ići u dm.

baš me zanima ima li moj internet dnevnik dovoljno članaka da ga uobličim u jednu knjigu o svojem životu kao što sam u svojem prvom članku rekao da ću možda jednog dana napraviti. hm, i bi li to uopće bio zanimljiv život? mislim, svi mi više manje imamo jednako zanimljiv život. tu je školovanje, posao, putovanja, prijatelji, djevojka, izlasci, dogodovštine, pustolovine XD - o njima ću u nekom drugom članku. istina, neki od nas imaju možda malo više zanimljiv život, neki malo manje zanimljiv, ali uglavnom se svodi na ono što sam gore naveo. i dakako, razlika je u načinu pričanja priče. mislim da ja to nemam. taj toliko potreban stil pisanja koji bi nekog čitatelja mogao zakovati za knjigu ili pred ekran. ah, no dobro. nikad pisca ni čovjeka od mene.tako da ja ne kupujem više u dm-u otkad su nam zabranili ulazak tamo.

ajd, dnevniče, do idućeg tipkanja. pozdrav.

jakoslab @ 16:36 |

Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

utorak, prosinac 21, 2010

opet članak samosažaljevanja

eh, neznam odakle bih počeo. volio bih da sam sveznajuć, ali zaista sveznajuć i da znam otkriti skriveni broj s kojeg netko zove, a bez pomoći policije ili telekoma. jer je nekim ljudima očito posebna zabava sjebavati tuđe živote, jer im se na to diže kurac i vole svršavati u svojem samozadovoljnom rušenju tuđih snova.

jao, kako zvučim hm, patetično. je li to dobra riječ? e, pa kako god, tako se i osjećam. jebote, primjetio sam kako dolazim ovdje pisati samo kad sam u kurcu. -.-' "ne znaš više kome da vjeruješ", rekli bi kud idijoti. a ja sam im upravo ukrao dio teksta.

kako god, da još pijem, otišao bih negdje i vjerojatno se ne bih vraćao doma par dana, tko zna, možda bi me i našli u nekom jarku. kako god, to se neće dogoditi. jer neću ići napit se. osim toga, da se napijem, vjerojatno bih u ovakvom stanju napravio neku užasno glupu glupost, koju bih kasnije požalio. ako bih ikad i saznao da sam ju napravio. jer kad izgubim pamćenje, znaći da sam ili zaspao ili napravio neko gadno sranje. uglavnom zaspim, ali ako sam psihićki nestabilan u tom trenu, obično prije spavanja bude sranje. jebiga, tako je to. alkohol olakšava negativnim i pozitivnim emocijama izbijanje i manifestiranje na vidjelo ako ga se koristi u takvim trenucima. da ne kažem kako ih i prigodno pojačava. no dobro, što je, tu je. samo treba zadržati hladnu glavu i pronaći detektivski duh u sebi te će s vremenom sve doći na svoje mjesto i otkriti se tko je tko, a tko nije. kako sam samo postao dramatičan.

oke, dosta za danas, a i tko zna za do kad. ugodni praznici svima koji imaju praznike. tko nema, jebiga.

jakoslab @ 16:14 |

Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

petak, studeni 5, 2010

zbogom, flašo

baš sam si razmišljao hoću li za ovogodišnji dan mrtvih napišem protestni članak ili ne, ali shvatio sam kako bih tada u stvari samo žvakao jednu te istu temu koju sam do sada svake godine prožvakao i da time ne bih napisao ništa novo, tako da sam odustao od tog pothvata. plus, mislim da mi se počinje sviđati taj ritual. baka nam uvijek po povratku kupi vruće kestene, pa onda mrvimo u busu.i onda tako to netko mora čistiti, pa se tako otvaraju nova radna mjesta i onda tako pomažemo hrvatskoj ekonomiji. barem na pola sata, koliko valjda treba da se bus očisti od kestenovih ljuski.

no, dobro, ionako nisam htio pisati o tome. htio sam reći kako noćas nisam mogao spavati, iz nekog čudnog razloga. imam osjećaj kao da mi hiljade minijaturnih patuljaka imaju zabavu u želucu. no dobro, možda ima veze s time što će za osam sati biti točno mjesec dana kako nisam stavio kap alkohola u sebe. ako se ne računa ocat, pošto mi je R. rekla da u tome isto ima alkohola. tja, a ja mislio da ga ima samo u alkoholnom octu. eto, vidi vraže.. no, kako god, nisam se napio, za osam sati bit će mjesec dana. i, što se promijenilo? hmm. dobro pitanje. izlazim van s prijateljima kao i prije, doduše, možda malo rjeđe, ali barem jednom tjedno, samo što u ruci više ne držim pivu, a i mogu se pohvaliti kako nisam imao niti jedan eksces u smislu da sam imao neki eksces. lol, kako ovo glupo zvuči, da to jednostavno moram ostaviti da svi vide kako glupo zvuči.

siguran sam kako mojim prijateljima nedostaju ti ekscesi. :( no, dobro, što sad, nije baš kraj svijeta, jebo ga jarac. jednom će i to doći, ali sumnjam da će doći zato što sam odlučio prestati piti. eto. e da, jučer sam probao onu majonezu s čilijem. moram priznati kako me kao zagriženog jedioca ljute hrane čak i ugodno iznenadila. nije sad neznam kako ekstra ljuta, u smislu da se počnem preznojavati ili štucati dok ju jedem, ali onako, osjeti se lagana ljutina. na ljestvici od jedan do deset, kod mene ima solidnu osmicu plus.

eto i da ne tipkam više, nema sume, na neodređeno, hehe. i tjt. do čitanja.

jakoslab @ 09:27 |

Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

četvrtak, listopad 14, 2010

MOČVARA TRAŽI ZVIJEZDU

znači ovako, nekidan sam gledao film s bad spenserom i terens filipom. jebote, njihovih filmova nisam vidio barem bezbroj godina na televiziji. zaista sam se lijepo nasmijao. jebote, zaboravio sam koliki su ti filmovi treš. ali u dobrom smislu, naravno. da nisu, ne bi ih gledao. mislim, kad imamo zlikovca koji frfla kao patak dača i njegovog zlog pomoćnika psihologa koji priča na lošem njemačkom naglasku i kad dodamo bada spensera i terens filipa, to NE MOŽE biti loš film. i još kad zlikovac kaže: "ponekad sam toliko zao da se bojim SAMOGA SEBE". tu sam počeo skoro vrištati od smijeha. ah, osjećao sam se ko da mi je opet deset godina. bez briga, bez mozga.. dobro, neke će stvari uvijek ostati iste, hehe. mislim na ovu opasku u vezi mozga. da ću uvijek biti bez jednog. za one koji nisu shvatili. jebote, mrzim kad moram crtati nekome bezbroj puta.

što me vodi do toga da zapravo mrzim i kada se meni crta bezbroj puta. hmm, čini se kako sam slabih živaca. baka mi zna reći: "kako ćeš tek kad dođeš u moje godine?" pa neznam, zaista neznam. možda niti ne dođem u njene godine. vrijeme će pokazati. a ponekad ne volim vrijeme. kad pokaže neke ružne i neugodne stvari, onda bih ga htio zaustaviti ili vratiti. no dobro, ponekad pokaže i ugodne i lijepe stvari. i dobro je dok su te ugodne brojčano nadmoćnije od neugodnih.

i tako to. nego, eto, svim čitaocima koji ovo čitate, želio bih poručiti da dođete u močvaru sutra na močvara traži zvijezdu. tamo će svirati pet potencijalnih zvijezda, a vi možete glasati za jednu od njih. ili za HDZ. ovisi o vama koji ćete glasati. ja znam kome moj glas ide. no dobro, da ne duljim, samo ću još staviti popis svih bendova, pa se eto možda i vidimo a da toga nećemo biti niti svjesni. Oo.

BIKINI SCHNAPPS (Zagreb) // myspace.com/bikinischnapps
EKT ACK (Zagreb) // myspace.com/ektack
BAKTERIJE (Čakovec) // myspace.com/bakterije
AGHARTI (Samobor/Zagreb) // myspace.com/aghartiband
MIKI SOLUS (Zagreb) // myspace.com/mikisolusss

pa ti idi pa vidi.

jakoslab @ 11:52 |

Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

četvrtak, listopad 7, 2010

...

hej, dnevniče. što ima? osjećaš li se i ti kao da te je netko pitao: "želiš li da ti odrežem desnu ili lijevu nogu?". onak, jednako će boliti. jednako su debele i jednako ih koristim. i volim ih moći koristiti za hodanje. i volim kad su uz mene. i neznam, jednostavno ih volim. no eto. nekako mi je teško provozati se sunčanom autocestom, ako znaš na što mislim. mig, mig. i još je gore što sam ja glupan morao dati svoj odgovor. a na takva pitanja se ne daje odgovor. na njih se šuti ili se kaže: "ne režite niti jednu". ili neznam, "radije mi srce izvadite". valjda je dobra usporedba. ma, nije. nikad nije dobra usporedba. nikad nije dobar odgovor, nikad nije dobar ishod.

:(((

jakoslab @ 10:11 |

Komentiraj | Komentari: 0

četvrtak, rujan 30, 2010

problem zoofilije

uglavnom, dobro pa sam sinoć zapisao ono o čemu sam htio pisati danas, tako da eto sad ne moram razmišljati pola dana o čemu sam to ono htio pisati sinoć. naime, kako mi se stalno po glavi motaju samo seksualne teme, tako mi je jučer palo na pamet kako se općenje sa drugim životinjama (jer su ljudi isto životinje) naziva zoofilijom.

e sad, zašto se općenje s drugim ljudima također ne naziva zoofilijom? ha? jer ljudi su također životinje. video koji me zapravo potaknuo na promišljanje o ovom fenomenu bio je sljedeći. ne, nije ništa prosto. nalazi se na jutubu.a oni ne dopuštaju proste stvari. dakle, film:

e sad, što mi je to zapravo prošlo kroz glavu kad sam vidio taj film; ako je općenje ljudi s drugim životinjama zoofilija, onda kako bi nazvali to što se događa u ovom kratkom filmu? jer tu jedna životinja također želi općiti s drugom životinjom (u ovom slučaju je to pas i kokoš, a ne recimo čovjek i recimo ovca ili bilo koja druga ne-ljudska životinja). kako, kako, kako? ako ima neki stručnjak za zoofiliju, nek mi odgovori. hvala.

i tako, to bi trebalo biti to za danas.

jakoslab @ 16:28 |

Komentiraj | Komentari: 0

srijeda, rujan 29, 2010

paralelni svemir

eto, odlučio sam ponovno napisati petar pana. i odlučio sam da mu glavni neprijatelj bude kapertan ruka. ne kapetan kuka, nego kapertan ruka. e sad se sigurno pitate tko je kapertan ruka. oni pronicljiviji će pročitati ovaj članak i reći jebote, kako je ovo zapravo jako predvidljiv članak, dok će oni manje pronicljiviji reći, jebote, trebao/la sam to vidjeti, hahaha, i dok će se naravno naći onih koji će reći wtf, kak oto pr ičaš, k oda si pijan?

uglavnom, kapertan ruka je lik koji je naime za razliku od kapetana kuke imao dvije kuke umjesto ruku, ali mu je jednu kuku čudnom igrom slučaja pojeo krokodil, koji se zagušio tom kukom i umro, tako da kapertan ruka sad zapravo nema svog stalnog neprijatelja krokodila, pošto je on jel, umro. gušenjem ili rasparavanjem cijelog probavnog trakta kukom. to je manje bitno. bitno je to da je kapertan ruka tada umjesto te izgubljene kuke odlučio staviti šaku na ruku. i odlučio se prozvati kapertan ruka. jest da vjerojatno IZGLEDA kao kapetan kuka, ali razlika je u tome što je njegova životna priča drugačija. jer on je naime, imao dvije kuke kad se rodio, pošto u tom paralelnom svemiru ljudi imaju dvije kuke. ne pitajte me zašto, jednostavno imaju. i to im vjerojatno otežava mnoge stvari. mislim, probajte se vi samozadovoljavati kukama. onak, sumnjam da je ugodno. no dobro, oni su valjda navikli na to. ili su se prestali samozadovoljavati uslijed mnogih ozlijeda prilikom istog. no dobro, to je sad manje važno za ovaj članak. skrenuo sam s teme.

i još jedna stvar, sigurno se pitate zašto cijelo vrijeme pišem kapertan, a ne kapetan? e, za dodatno pojašnjenje tog pojma ćete morati pitati profesora kremu iz normalnofobije. trebali bi ga moći naći ovdje negdje: http://www.normalnofobija.com/ . ja sam samo prenio u ovaj paralelni svemir to da tamo svi kapetani na svojim kapama imaju pera. i zato se zovu kapertani.

i da, još da napišem sumu za subotu: dvije karlovačke, jedno osječko i litra gemišta.

jakoslab @ 10:40 |

Komentiraj | Komentari: 0

utorak, rujan 14, 2010

zvjezdane, opet te zvjezdane

slučajnost. nevjerojatno je kako neki dani mogu biti totalno čudni. evo recimo jučer, sve mi je bilo u zadnji čas. dakako, nije da sam to htio da bude tako, ali eto, čudnom igrom slučaja je ispalo. u zadnji čas su mi pustili vodu da se otuširam prije izlaska van, u zadnji čas su zatvorili upravu zoološkog R. pred nosom, u zadnji čas je moj otac pokupio zadnje tragove graha iz lonca da ne stignem pojesti niti zalogaj toga, u zadnji tren se sjetio kenjati da me pretekne i da moram čekati deset minuta (koje su mi se usput da kažem, činile kao čitava vječnost) i tako. sve nešto u zadnji trenutak. u zadnji trenutak sam i sjeo na vece da se ne ukenjam u gaćare.

tja, eto. čudne slučajnosti. no, danas je novi dan i još mi ništa nije u zadnji čas. osim ako se u zadnji čas to ne promijeni. za danas još nisam uspio zaključiti kakav mi je dan. vjerojatno onako, običan dan. tko zna. hm. no dobro. ali da, zanimljivo je kako jedna sitnica može učiniti mnogo promjena u nečijem životu. da, znam da je o tome bilo snimljeno mnogo filmova i napisano mnogo knjiga, ali eto, ja sam to morao još jednom naglasiti. imam jednu, ako ne i barem bezbroj priča iz vlastitog iskustva o tome, ali mi se niti jednu ne da pisati ovdje, tako da ćete mi morati vjerovati na riječ. ili jednostavno pogledati sve one filmove i pročitati sve one knjige. ili na kraju krajeva, zaviriti u svoj život ili pogledati današnji nastavak zvjezdanih staza.

a kad sam već spomenuo zvjezdane staze, nevjerojatno je kako su u ovom paralelnom svemiru, u kojem su ljudi bili zli i zvali se terani, sve žene imale otkrivene pupkove i naglašene dekoltee. mislim, nema ničeg lošeg u tome, ali hej, kad ona t'pol pokazuje dekolte, malo se teže koncentriram na radnju nastavka. mislim, da sam htio gledati tako nešto, mogao sam gledati bilo koji pornić na bilo kojoj stranici na kojoj ima kratkih porno filmića. a takvih eto, da lupim o drvo, ima koliko želiš. jedino što sam odlučio prestati drkati. eto, nisam već skoro tjedan dana. no, vježbom do savršenstva, jel. jednom mi vjerojatno uopće neće faliti. a i na kraju krajeva, puno je zabavnije u paru nego sam.

suma za utorak: tri ožujske

suma za četvrtak: jednoožujsko

suma za petak: tri ožujske, pola litre bijelog stolnog vina i jedan dupli pelin

jakoslab @ 15:55 |

Komentiraj | Komentari: 0

subota, rujan 11, 2010

tja

hm, nemam ništa, čak niti glupo za napisati, tako da ću samo napisati sumu za jučer. e da, R. i ja smo bili u željezničaru. H. nas je zajebao i nije došao. a išli smo tamo samo zbog njega. i sad se jako ljutimo na njega. eto H., vidi nas, grrrrrrr. ljutimo se.

suma: dvije ožujske i jedan gemišt (od vjerojatno dva deci vina)

jakoslab @ 17:51 |

Komentiraj | Komentari: 0

petak, rujan 10, 2010

otpadak

idem upisivati novi članak, jer nemam pametnijeg posla u svom životu. i jer imam mnogo toga za reći, samo što se trenutno ne mogu ničega sjetiti. a jebiga, bilo je pametno. to što sam imao za reći. tja, uvijek nekako završi na tome da tu zapišem samo gluposti, a ništa pametno, jer svo pametno je dovoljno pametno da mi pobjegne iz moje glupe glave. nema tamo mjesta za pamet. i ona to dobro zna. pamet, jel.

vjerojatno mi je sinoć prije spavanja kroz glavu prolazila neka ultrajebenokul igra riječima, a koju sam htio prenijeti ovdje. hmm, jebat ga sad. ali hej, prošlo mi je kroz glavu kako se bezbroj na slovenski vjerojatno kaže brezštevilno. s tom mišlju nisam mogao doći do zraka od smijeha kad sam skužio kako je slovenski jezik užasno smiješan i blesav. šteta što i oni ne kupuju crtiće koji su sinkronizirani na hrvatski da se nauče pričati.

no dobro. e da, htio sam napisati kako smo ramonigi i još jedan pajdo i ja bili u praćki u ponedjeljak. bilo je bezveze, osim kad je ramonigi pjevao. zna izabrat pjesmu, šta je, je. a zna je i otpjevat. i tako, nisam se dugo zadržao, nije mi simpatična ta praćka. piva je 14 kuna, jebote. ma, jebo ih i prenapuhane cijene nekretnina, zbog kojih je najam prostora skup, pa zbog toga mora biti i skupo piće kako bi se mogao platiti najam prostora. dabogda im se svima kite osušile i otpale. kao i onima kaj prodaju vodu za piće, zato jer je šteta da propadne tako da ode u more. njima se pogotovo trebaju osušiti kite, dok netko pred njima pije vodu iz flaše i zaljeva se po cijelom tijelu dok se oni suše. eto.

osušite se i otpadnite. a ja ću još samo napisati sumu za subotu: do dvije litre gemišta, znači oko litra i pol vina,

i za ponedjeljak: jedno ožujsko.

jakoslab @ 12:02 |

Komentiraj | Komentari: 0

subota, rujan 4, 2010

jedan u bezbroj

bezbroj. to je broj bez broja, jer je bezbrojan. mislim, nije broj, jer nema broja. šest ima svoj broj. to je broj 6. bezbroj nema svoj broj. on je jako usamljen. svaki broj ima svoj par, ali bezbroj nema. i ovo je zapravo jako tužna priča o broju bezbroj. jer on nema svog broja. :(

suma za četvrtak: tri ožujske.

jakoslab @ 12:28 |

Komentiraj | Komentari: 0

ponedjeljak, kolovoz 30, 2010

jednostavan članak

kad sam nekidan rekao da je nešto jednostavno, to zapravo nije značilo kako je lagan put do tog otkrića. uzmimo za primjer recimo bilo koji račun. 2+2=4. to je jednostavan račun. jednostavan je jer ima samo jedan stav (rješenje), koji je uvijek isti. 16023 x 567819 =9098163837 je također jednostavan račun, ali sam se da dođem do njega ipak trebao namučiti malo više nego da dođem do rješenja računa 2+2. dakle, to što je nešto jednostavno, ne mora značiti i da nije komplicirano, tj. da je lagano. ja sam jednostavan, ali nisam lagan. čini mi se kako sam ponekad čak i teži nego što bih trebao, a možda čak i želio biti. moram na dijetu i to pod hitno.

eto, morao sam se nadopuniti od predzadnjeg članka i sigurno ima nešto što nema smisla u cijelom postu, ali mi se sada ne da tražiti besmislice u ovom tekstu. možda koji drugi put.

Smeđe su oči, A crvena ti kosa. Svirala si rog.

tja, još samo da skužim u čemu je fora s odlaskom u novi red, tj. kako smanjiti razmak između redova kad se stisne enter. jebemti i moju neukost u glavu. ne, nisam skužio ali eto, izgleda okej i bez korištenja entera. samo uz pomoć spejs bara.

jakoslab @ 11:50 |

Komentiraj | Komentari: 0

nedjelja, kolovoz 29, 2010

napokon, rezultati ankete

moj favorit je:

leonardo

10%

donatelo

13%

rafaelo

10%

mikelanđelo

17%

ne mogu se odlučiti

13%

ubij se, kretene

37%

evo, da ukratko proanaliziram rezultate zadnje ankete i da je zatvorim. dakle, pitanje je bilo koja vam je najbolja nindža kornjača. anketa je skupila 30 glasova, od čega su tri glasa otišla leonardu, vođi, četiri donatelu, glavnom izumitelju, također tri rafaelu, glavnom mrgudu te čak pet mikelanđelu, glavnom zajebantu, koji je i meni također jako drag. a i koristi nunčake. joj, kad se samo sjetim kako je to bilo kad sam bio mlad i kad sam radio svoje nunčake po uzoru na njega... od dva štapa koja bih onda povezao špagom i bacao na ono di se klofaju tepisi... no dobro, da ne skrećem s teme; četiri glasa koja se ne mogu odlučiti i na kraju, dvanaest glasova koja misle da sam kreten i da se trebam ubiti. mislim, stvarno, pff. to na neku foru ispada ukupno 31 glas, pa ću rezultate ankete proglasiti nevažećima a vama koji ste glasali da se ubijem preporučiti, neznam, da odete na tečaj lijepog ponašanja.

no dobro, sad kada sam to riješio, idem rješavati druge stvari; jučer sam naime, napravio svoju prvu picu na pica partiju kod jednog pajde. jest da je jedan drugi pajdo napravio tijesto, a na nama ostalima je ostalo samo da to tijesto razvaljamo i da napravimo picu po svom ukusu, ali hej, to je još uvijek više od svega što sam do sad napravio u vezi pečenja pice. uglavnom, mislim kako ću ubuduće pokoji put i ja iznenaditi svoje ukućane picom.

nadalje; zanimljivo je to. picu kao mali nisam nikako volio jesti. ali eto, što ti televizija i likovi koje vidiš na njoj, ukoliko se pozitivno identificiraš s njima mogu učiniti iz tvog života. tada mi je naime, crtić nindže kornjače bio najdraži crtić. da danas ide na televiziji vjerojatno bih ih opet pratio. ne mislim sad na ove nove, loše nacrtane, nego na one originalne, koje nisu bile sinkronizirane na hrvatski i koje su išle na oteveu, tj. tadašnjoj mreži. no, skrećem s teme. poanta je kako sam zbog nindža kornjača ja zavolio jesti picu. nisam volio jesti picu kad su mi je roditelji nudili, ali eto, vidio sam mikelanđela kako trpa te komade pice u usta i uživa te pomislio, hej, pa ovo moram i ja probati. i tako sam počeo jesti picu. jer sam se pozitivno identificirao s likom iz crtića. to je možda malo žalosna činjenica, ali hej, to je tako i nikako drugačije.

još samo da napišem sumu za jučer i pozdravim se do idućeg pisanja.

suma: četiri deci gemišta, dvije ožujske, jedno vukovarsko, jedno rastočeno ožujsko i jedan deci bambusa.

jakoslab @ 10:38 |

Komentiraj | Komentari: 0

subota, kolovoz 28, 2010

iz gužve ponekad izlazim zgužvan

znači nekidan, tj. u četvrtak sam bio na kartanju. kao i uostalom gotovo svaki četvrtak ili srijedu u zadnjih više se ne mogu niti sjetiti koliko godina, ali mislim da je četiri-pet. tri sigurno. jebote, kako mi je proletjelo to vrijeme.uglavnom, kartali smo medžik. kao i svaki tjedan u proteklih koliko već godina.

no, zapravo sam htio primjetiti kako me u zadnje vrijeme užasno loše ide karta. pošto je medžik ne samo igra sreće, nego i znanja - znanja kako složiti špil, među ostalime, došao sam do zaključka kako su ili moji kartaški prijatelji počeli slagati bolje špilove, ili sam ja oglupio. ili zaista nemam sreće u kartama u zadnje vrijeme, pošto dosta često gubim. jest da tu ima i pobjeda, ali manje od 50%, jel. mislim, ako je samo do toga da nemam sreće, onda okej. kažu, "tko nema sreće u kartama, ima u ljubavi". moguće je da je to istina, jer se osjećam sretno u ljubavi, iako još nisam uspio definirati što je to ljubav. R. mi voli naglašavati kako ne voli definicije. no, kako možeš znati da je nešto baš to nešto, ako to nisi nikako definirao, tj. odredio granice toga iliti što sve spada pod taj pojam?

onda bismo mogli reći: ljubav je kada imamo to, to, to, to i to, a mi imamo to, to, to, to i to. hm, čini se kako onda to što mi imamo je ili nije ljubav. i onda bih mogao potvrditi je li ona "tko nema sreće u kartama, ima u ljubavi" istinita ili neistinita. ovako se mogu samo nadati da je istinita. no, iako još uvijek neznam što je to ljubav, mogu jako dobro reći što mrzim. a mrzim kada nešto ne mogu shvatiti i kada mi je nešto u potpunosti nejasno ili jako komplicirano.

volim jednostavne stvari, iz jednostavnog razloga. ja sam jednostavna osoba. imam samo jedan stav. ali, najžalosnije od svega što taj moj stav gotovo uvijek vodi k zakompliciravanju, tj. nečemu što mrzim gotovo najviše na svijetu. hmmm. morat ću malo razmisliti o ovoj tvrdnji. nevjerojatno, sam sebe sam natjerao da se zamislim. to obično tako bude kad pričaš s nekim, pa te taj natjera na razmišljanje, a kako sam sam sebe uspio natjerati na razmišljanje, to me navodi na zaključak kako sam upravo pričao sam sa sobom i da sam kao takav, zapravo lud. a, ako sam lud (ne budi mi drug), onda je i čitav ovaj članak besmislen i ako ovo itko čita, onda treba zaboraviti sve što je pročitao/la ovdje čim zatvori ovaj prozor. jer ništa ovdje napisano jednostavno nema smisla.

eto, još samo da napišem sume za jučer i prekojučer, što će vjerojatno biti najsmisleniji dio ovog članka danas.

suma za prekojučer: dvije ožujske

suma za jučer: jedno karlovačko, jedno ožujsko iz limenke i neka dva (vjerojatno) rastočena ožujska iz močvare.

jakoslab @ 12:57 |

Komentiraj | Komentari: 0

četvrtak, kolovoz 26, 2010

odvest ću te u bekstejđ

eto ga na. opet mi je došao jedan od onih dana kada sam budan od šest ujutro i da ga jebeš, opet ne mogu zaspati. najgore od svega je što onda moram proležati dva sata da mi čaća ode na posao, jer se računalo nalazi u sobi mojih roditelja. jeij, umjesto da idem na posao, sjedam za računalo i pišem po blogaču. kad malo bolje razmisim, prilično sam sretna osoba. uživaj u svojoj nezaposlenosti dok možeš, žnjole. da, nije da se trudim uživati u tome. šaljem motivacijska pisma, ali ne dobivam niti odgovore kako više ne trebaju nikoga. ne dobivam NIŠTA. možda neznam napisati motivacijsko pismo. o, svašta te uče po školama, samo ne kako napisati dobro motivacijsko pismo. ili možda nisam bio kad se to učilo? ma, nisam ja bio na mnogo životnih lekcija. recimo na onoj, "kako znati da ćeš od iduće čaše pića podemoniti", ili na recimo "osobe na koje nikada ne bi trebao urlati, ako si slučajno propustio naučiti prijašnju lekciju", ili na recimo, "kako izbjeći gužve u autobusu, iz kojih ćeš uvijek izaći zgužvan", "kako možeš biti siguran da nekoga voliš" i slične, da sad ne nabrajam u nedogled. ima ih još mnogo. kad tad će vam se dogoditi neka takva situacija i onda ćete se proklinjati što ste propustili taj sat kad se eto, baš to učilo u školi ili zato jer ste jednostavno bili prejebeno lijena ljenčina da se primite knjige i ponovite prije izlaska na ispit, pa ste uvijek jedva navukli dvojku i zaboravili lekciju odmah čim ste ju položili. ah, što sam se jebeno raspisao, a čak nisam niti došao do onoga o čemu sam mislio pisati.

uglavnom, o nesanici. neznam koji mi je kurac; danas je opet jedan od onih dana kada ne mogu spavati. obično se takvi dani događaju kad se napijem relativno mnogo, ali opet, jučer sam popio samo jednog tomislava i niti dva deci gemišta. mora da postoji neki drugi uzrok, a koji nije alkohol. "što više vidim, to više znam, što više znam, to sam manje pametan", rekli bi momci iz kojota. a doktor haus bi mi rekao da se gonim u pičku, ako ne i u tri pičke materine i rekao da je to zato jer sam zapravo trudan. žao mi je što nisam mogao smisliti nešto bolje od onoga trudan, ali eto, nisam nešto previše maštovit u koliko, pol deset ujutro. sori. ali hej, bar bi mi izliječio nesanicu. osim ako nije psihosomatskog (štogod to značilo) uzroka. onda bi me samo poslao u pičku materinu i rekao mi da sam jebeno lud i da se odem lečiti. a ako bi mi on to rekao, onda bi to vjerojatno bila istina. on govori samo istinu, koliko sam uspio vidjeti. mislim, nisam gledao baš sve nastavke, ali u onima koje sam gledao, on uvijek govori istinu, stoga zaključujem kako on uvijek govori istinu.

Hladno je more

U ovo toplo podne,

Znam, sa balkona

i za kraj, suma od jučer: jedan tomislav i skoro dva deci gemišta.

jakoslab @ 09:45 |

Komentiraj | Komentari: 0

utorak, kolovoz 24, 2010

david imo

pa dakle, da vidimo kaj je to sad. malo ću da pišem o vikendu u slavonskom brodu. ovo neće proći bez sranja, jer sam se tako gadno israo. i to čak dva puta. naravno, ne u interšparovom ultragubasvemirskom veceu, nego kod ljudi koji su nas pozvali na ručak. mislim, stvarno, rodbina od jedne frendice koja je išla s nama tamo. naravno, tada sam ih prvi puta upoznao. i, moram priznati kako mi je bilo malo nelagodno. da nisam popio par čašica rakije i jednu pivu prije toga, bilo bi mi puno nelagodnije. no, dobro, svi mi griješimo. a drugi put sam se pokenjao u jednoj čevabdžinici/piceriji i to je također bilo svemirsko sranje. no, osim sranja, bio je to inače ugodan vikend. nažderao sam se ko svinja svega i svačega, ali najviše ljutog graha. popio sam (u dva dana) pet čaša i pojeo dva tanjura graha. možda sam malo pretjerao, pošto sam nakon prvog dana (tri čaše i dva tanjura) rigao samo grah. no, moram priznati, uživao sam dok sam ga jeo. iako sam malo patio idući dan. no ipak, odlučio sam se na prihvaćanje te patnje u zamjenu za tu količinu sreće koju sam osjetio ispijajući i jedući taj grah.

"nekad se dobiva, nekad se daje". no, osim tog graha bilo je i mnogo raznih dogodovština na tom putu, koje nisu niti blizu toliko zanimljive kao ovo sranje i ispijanje graha, tako da neću više pisati o tom izletu u slavoniju. napisat ću još samo koliko sam popio (da imam u evidenciji, kako bih mogao usporediti sa recimo kolovozom od prije dvije godine). iako nisam brojao, probati ću ovako odoka i po količini pijanosti zaključiti na to koliko sam popio.

suma za petak: sedam pivi i par čašica rakije (kroz cijeli dan)

suma za petak: do deset pivi i par čašica rakije (od dva popodne do šest ujutro)

i eto, tjt.

jakoslab @ 11:59 |

Komentiraj | Komentari: 0

srijeda, kolovoz 18, 2010

BOH

dobar bend, odlična pjesma. iako baš i ne slušam takvu glazbu. no, neznam zašto, ali prirasli su mi.

jakoslab @ 16:45 |

Komentiraj | Komentari: 0

hej dejta, pomozi

eto, da vidim što ima novoga. loše spavam. nema mi roditelja, pa cijele noći ne spavam, nego sjedim pred računalom, a budim se u prosjeku oko deset sati. no dobro, lako za nesanicu. ima i gorih stvari od nesanice. recimo one koje uzrokuju nesanicu. je li to tjeskoba? imam neki neugodan osjećaj u želucu. kao da sam gladan, ali nemam apetita. neznam. no znam da užasno smrdim sam sebi. mislim da se nisam oprao jučer. ne mogu se sjetiti. tko zna, možda se ne želim sjećati cijelog jučerašnjeg dana. popio sam par pivi. dvije nove pšenične. da probam kakve su. nisu ništa posebno. a možda samo nisam imao apetita za pivom.

prekjučer sam počeo igrati civilizaciju tri. od jučer mi se više ne da. igram s nijemcima, napadaju me sa svih strana. rimljani, japanci. svi me mrze. a bio sam dobar prema njima. to me podsjeća na stvarni život. trebam sagraditi zidove i mnogo vojnika kako bih mogao obraniti svoje gradove. a mrzim graditi zidove. previše novaca odlazi na održavanje tih zidova, a imam premalo koristi od njih. :(

mogu reći i kako sam izgubio volju za drkanjem. mislim, obavio sam to danas. ali nisam baš pretjerano uživao u tome. proći će. jednog dana. ništa nije stalno osim mijene. poslije kiše uvijek dolazi sunce. nekad prije, nekad kasnije. a nekad te pokupi auto prije nego što se razvedri, pa ti nikad ne dođe sunce. nego imaš samo kišu. nekada se čini kao da nikada neće prestati padati, pa se odlučiš baciti pod auto i se onda ko za vraga naglo razvedri. ma, o čemu ja to uostalom pišem? nit pada kiša, niti poznam ikoga tko se misli baciti pod auto. ah.

razmišljam o tome da prebacim sve članke na računalo. u recimo neki word format i izbrišem sve zapise. tako da ne bude toliko dostupno širokoj grupi ljudi, ali onda se sjetim kako ovaj moj internet dnevnik ionako skoro nitko ne čita, tako da zapravo niti nemam razloga prebacivati članke u drugi format. a ionako je vjerojatno samo meni jasno o čemu se tu radi. što je eto, dobro. a tko zna, možda jednog dana objavim to u obliku knjige, nešto kao tajni dnevnik adrijana molea i obogatim se. baš me zanima koliko bi mi stranica ispalo. mislim da sam to već jednom prilikom i spomenuo negdje. no dobro, nema veze. ionako loše pamtim, pa me boli kurac.

Prvo kupanje

I sa dva tuširanja

Kako čudan dan

p.s. suma za jučer: jedna ožujska i dvije pšenične.

jakoslab @ 16:40 |

Komentiraj | Komentari: 0

ponedjeljak, kolovoz 16, 2010

no dobro, da se vratim na pornofilmove

evo, baš gledam rezultate ankete i vidim kako je 26 ljudi glasalo, što mi nikako ne paše u tom smislu da mogu normalno izračunati koliko je glasova dato za koju opciju, ne u smislu postotaka, nego da te postotke preračunam u broj ljudi, bez kalkulatora, jer mi se ne da mozgati. pff, bezveze. no očigledno je da bi mnogo ljudi htjelo vidjeti mene kako se ubijam. sram vas može biti. a u anketi se radi o nindža kornjačama. mislim stvarno.

no dobro, što je - tu je, a ne negdje drugdje. trenutno se pitam zašto dovraga pišem ovaj članak, umjesto da gledam porniće dok još mogu? stvarno, zašto? e pa neznam. možda sam se zasitio porno filmova. stvarno sam primjetio da me sve manje i manje stvari uzbuđuje. mislim da su momci iz sautparka dobro opisali moju (možda buduću) situaciju (iako se nadam da do toga baš i neće doći), kada je stenov čaća trebao sve ekstremnije i ekstremnije oblike pornografije da se može izdrkati. žalosno je to. mislim da je pouka tog nastavka bila kako treba umjereno drkati na porniće. ne više od dva puta dnevno. "ili tako nešto, ne mogu se sjetit", rekla bi anal mandica.

sad kad sam i to riješio, mogao bih o svom potencijalnom problemu s pićem. ne smatram da sam alkoholičar, ali alkoholičar se postaje a da čovjek toga nije niti svjestan. e sad, baš me zanima koliko bih se puta tjedno trebao napiti da bih uopće mogao postati alkoholičar i koliko je recimo potrebno vremenski da se to postane. može li devet godina vikend - opijanja dovesti do kroničnog alkoholizma? evo, recimo sada dok sam bio dva tjedna kod dida i babe nisam popio kap alkohola. i nije mi falio. tj., nisam osjećao potrebu za pivom i nelagodu ukoliko ne bih bio u mogućnosti popiti jednu.

e sad, da dođem do druge stvari. išao sam računati i ispalo je da kroz tih devet godina opijanja ispada kako sam se napio možda malo manje od tisuću puta. hm, možda bih radije da sam se toliko puta jebao, a da sam se napio onoliko puta koliko sam se jebao u životu. e sad, neznam točno koliko puta sam se u životu jebao ili možda bolje da kažem seksao (jer ako bi definicija jebanja bila da me totalno boli kurac za neku curu, što neki vole tako naglašavati, onda sam se jebao samo jednom u životu), ali u svakom slučaju, to bi bilo manje od tisuću puta. no što sad, splet okolnosti je takav kakav je, a zapravo sam htio reći kako ću se sada početi užasno truditi da se to možda i promijeni. no, da bih to uspio, moram opet početi pisati sume, tako da vidim koliko često i koliko pijem, kako bih mogao usporediti sa onime od prije par godina, tako da vidim kakav je trend tj. pijem li više, manje ili jednako kao i tada. nadam se da ne pijem više, jer bi to onda vodilo k tome da se jako zamislim nad samim sobom. iako to možda i ne bi bilo loše. zamisliti se, jel. dobro je zamišljati se. recimo zamišljati se u scenariju u kojem bih osvojio par milijuna kuna ili tako nešto. tja.

no dobro, da vidim koliko sam jučer popio i čega:

suma: četiri levenbrauova (pola litre brojim kao jedan), jedan tomislav i jedno ožujsko, začinjeno sa jednim duplim pelinom (ali bez limuna i leda).

jakoslab @ 00:47 |

Komentiraj | Komentari: 0

Arhiva

« » sij 2012

Pretraga

Linkovi

Brojač posjeta

14854

Index.hr

Nema zapisa.